utorak, 29.11.2011.
Back to back videos
|
Nekad zavidim svojim roditeljima, što su imali priliku biti u zabludi da je drugačiji svijet moguć. |
petak, 18.11.2011.
Ono kad sama sebi idem na živce
|
Slusam Radiohead. Uzrujavaju me glupi ljudi. Živciraju me svi ovi kobajagi genijalci oko mene. Jebote, daj se spusti na zemlju. Sad me neki lik šta se tu prijavljuje za posao glupavo pitao "da li je tu zabavno raditi". Umjesto da mu odgovorim neku small talk glupost, ja sam ga pitala da definira zabavno. Mrzim kad postanem ludara. Valjda ce me proć kroz koji dan. Barem se uspjevam držati svog principa da ne istresam ludarost na Takeshiju. |
četvrtak, 18.08.2011.
Odmorne crtice
|
Bili smo u Vlajlandu. Tata je potapšao Takeshija po plećki. Strina mi je rekla "Poštivaj ga, ranko". Mama ga je natovila lubenicom, tata ribom, a stric janjetinom i pršutom. Mala rodica od 14 godina se mi se skroz zaljubila u njega. Bila sam s kurvama i na Terraneu. Takeshi je iz petnih žila pjevao "Vratiće se Walter, jebat će vam mater". Igrali smo malo i odbojke. Opet me nije pojeo morski pas. Jupiii. Integralna Domaćica je jebenica. Zadar je još uvijek najljepši grad na Mediteranu. Ove godine nisam našla nijednu zmiju na Krki. Ali smo imali pijanduru Lastu Vlastu, čančarca Brzog (i ovaj mi je uteko) i pravog pravcatog Kitlera. Koji je više ličio na macu Groucho Marxa, nego Hitlera, ali dobro. Sad imam postholidajnu depresiju. I neobjašnjivu količinu masnica po nogama. |
subota, 26.03.2011.
Znanstveni blues
|
Provela sam tjedan dana pokušavajući purificirati protein. Jučer se nije vezao na jebenu kolumnu, govno jedno izdajničko. Jutros sam se probudila, sama od sebe, sat vremena prije alarma i počela plakati. Onda sam čekala do 8 da zvoni alarm i da se Takeshi probudi da mogu njemu plakat jer je koma plakat sam sa sobom. A bilo mi ga je žao budit. Šta da mu kažem: "E daj se probudi, da ti ja mogu plakat"? On mi je na moje plakanje rekao da sam najslađa na svijetu i da me voli. Onda sam se pribrala i otišla na posao, bacila frakcije u smeće i stavila cell lysate opet na kolumnu. Navečer sam bila već nervozna pa sam spontano počela gledati scene iz House of the flying daggers na jubitou. Onda sam bila sretna jer sam se sjetila kako sam se nakon tog filma zaljubila u Takeshi Kaneshira. I zar nije divno što ja sad imam svog Takeshija da mi govori da sam slatka kad plačem za dobro jutro? Onda me prosvjetlilo. Ono što sam jutros izlila u sudoper, misleći da je smeće je vjerojatno moje izdajničko govno od proteina. Vjerojatno. Ali ne mogu ga poslati na masenu jer sam ga jebeno bacila u jebeni sudoper. Onda je Takeshi došao po mene pa smo napravili plan kako da sve ponovim. Bez dijela sa bacanjem u sudoper, of kors. U četvrtak idemo u Pariz, na romantiše produženi vikend. U srijedu ću vjerojatno cijelu noć biti u labu. U Parizu neću izgledati u la la, nego mamma mia. Sad pijem vino i čekam da mi Takeshi napravi večeru. Sav se ufurao. Meni se vrti. Al dobro je vino. I živo mi se fućka |
